Svaka cast! Uzdaj se u Boga i sve ce biti dobro. Koliko god si ti imao problema, imamo i svi mi, samo sto covjek svoje probleme obicno stavlja u centar i kad vidi da neko drugi nema te i takve probleme, onda misli da je njemu zivot bolji. Ako pak ima dosta ljudi koji nemaju takve probleme, onda osoba misli da je posebno obiljezena, i rodjena pod nesretnom zvijezdom. Ali svi mi imamo svoje krizeve koji su nekad veci, nekad manji. Svi cemo mi doci pred Boga i biti nagradjeni za nosenje svojih krizeva. Onaj ko svoj kriz odbacuje, njemu se mozda pise crno. Neko nema para, tesko i naporno radi i onda odluci krasti, dilati drogu i sl. samo da bi imao para i tako odbacuje svoj kriz, tj. graddi svoju srecu na tudjoj nesreci. To ni u kojem slucaju nije dobro. Tako ce kratkorocno rijesiti probleme, ali samo u ovom zivotu, ali sto je s drugim zivotom? Mozda i u ovom zivotu zariba zbog toga i uvali se jos vise. Sto je 100 godina prema cijeloj vjecnosti! Bog vas ljubi svih!

Ja se ne uzdajem ni u kakvog Boga, samo u sebe samu i baš mi je super, nikakva me depresija ne muči jer znam da ima ljudi kojima je gore nego meni.

slazem se..zivot je pre-kratak da bi se vrijeme trosilo na depru..

ups ..uletio mi komentar ispod krivog posta..bilo je namijenjeno za pocetni kom..

Bravo hrabar si a sreća prati hrabre.Ni moj život nije bio bajka ali kad sam preuzela sudbinu u svoje ruke sve se promijenilo na bolje.Sad sam sretna i vrlo uspješna osoba a do prije deset godina nisam imala ništa.Inat i čelična volja su jedino oružje koje trebaš i sigurno češ uspjeti.Želim ti svu sreću.

bravo, tako treba! Kad ti život opali nekoliko šamara, onda shvatiš da samo želiš biti zdrav kako bi mogao uživati u malim stvarima, barem je tako sa mnom..i od onda mi je dobro

bravo..svaka ti cast..izabrao si tezak i mukotrpan put..i ja sam prosla kroz sve to..roditelji su me ostavili kada sam imala 2 godine, odgojila me baka koja mi je dala toliko toga dobroga i vrijednoga, ali ksda sam dosla u pubertet sve to nisam vidjela...otisla sam slicnim putem kao i ti..trazila sam se sve do trena kada sam zasnovala svoju obitelj, rodila prekrasno dijete i napokon pocela zivjeti..ali zivot ne bi bio zivot da ti opet ne podmetne nogu..muz mi je umro i ostala mi je nova borba..samo nemoj pokleknuti neka ti tvoja savjest bude vodilja kroz zivot i najvece je zadovoljstvo kada se nemoras stidjeti onoga sto si napravio...zelim ti srecu i uspjeh

hvala svima koji mi pruzaju potporu.

Jedan je dan teze, drugi je dan pak lakse, ali kada se covjek sagleda shvati da zapravo uspijeva konstruktivno i pozitivno zivjeti dan, tjedan, mjesec , dva mjeseca, tri, četiri, ... Bitno je pogledati sebe u ogledalo i reći si da si čestitaš jer si dao sve od sebe.


> bravo..svaka ti cast..izabrao si tezak i mukotrpan put..i ja sam prosla kroz sve to...

I ja tebi zelim puno srece, zdravlja i uspjeha. Okrene se nova stranica u zivotu, ostanu lijepe i ne toliko lijepe uspomene. No to su samo uspomene zar ne ? Nebi uspomene i sjecanja na neka prosla vremena smjela diktirati nas zivot i nase odluke. Zelim ti puno lijepih trenutaka sa svojim djetetom, neka cuvate jedno drugo, volite se ...

lega svaka cast! samo ustraj!

Rijetko kad svratim na hvalibabu,dok sam na tužibabi dežurna.Duboko me dirnuo sadržaj tvog teksta,divno je znati da postoje ljudi kao ti!Rasrtgana mnogo kakvim problemima i sama sam dotakla dno depresivnog stanja stoga te u potpunosti razumijem.Odrasla sam uz oca alkoholičara,udala se i smatrala da dolazim u divnu obitelj,no njihova idila se pretvorila u pakao koji na žalost gori jos i danas.Nism se Bogu hvala predala nikakvom poroku ni losem životu...S obzirom na životnu mučninu prvu sam trudnoću zavrsila rođenjem mrtvog sina pred sam termin poroda...Bez milosti me i nakon toga svekrva zlostavljala na svemoguće naćine,sudski tužila,zbog ćega i kad god joj se to prohtjelo,no hrabro sam se odupirala svemu i prije nepune 2 godine na svijet donjela divnu djevojčicu...dugih i mučnih 10 mj.odlazila sam terapeutu,i rjesavala korak po korak,radovala se svakom novom rezultatu...sve ti to pisem da ti samo doćaram dio mog križa pod kojim sam na 1000 puta posrtala,dizala se i kretala dalje,zbog tog nikad sebi ne dozvoli da te itit malo težak dan zbuni ili vrati natrag,hrabro,dignute glave koraćaj jer sva bas sve možes ako hoćes,a ti i hoćes i želis.Potpomogni svoje teske trenutke pokojom knjigom.Divne možes naći u svakoj knjižnici poputouzdaj se u sebe,Mozes ako mislis da možes i dr.Naravno ne zaboravi na vjeru u Boga i molitvu.Molitva je melem dusi svim nasim ranama.Boravi sto vise vremena na otvorenom prostoru i otvaraj dusu svojim prijateljima i poznanicima.Tako ces si olaksati.Želim ti svu sreću ovog svijeta budi hrabar i ustrajan u svojoj borbi i znaj kad sve prođe tad shvatimo da smo i puno vise mogli izdžati. P.S. ne zaboravi da te netko negdje uvijek ćeka!Čak i ovdje na hvalibabi,stoga nikad nemoj ocajavati!Lijep ti pozdrav!